Pozdrsav svima, mama sam Milice 11god. i Dalibora.
Dalibor je napunio 7, 5 godina. Dete iz besprekorne trudnoce, najbolja ocena na porodjaju, radost i zelja porodice.... Dolazi jutro, ali ne i on, kod mame dolaze lekari sa informacijom da je na intezivnoj i da mu zivot visi o koncu, dizu ruke od svega, niko nam nista ne objasnjava.... Borba da nadjemo nekog da se bori za njegov zivot. Uspevamo, na aparatima je bio 5 dana u inkubatoru ukupno 20 dana, izlazi sa instituta posle mesec dana, dijagnoza sepsa? Inficiran preko pupcane vrpce. Tvrde, nema posledica...
Malokrvnost, hipotonija, hemoroidi(bilo je zabranjeno da ga mama presvlaci, nekada i tri podoja u istim platnenim pelenama) , zvucno disanje(velika verovatnoca da predje u astmu)... Borba, uspevamo uz posebnu ishranu, inhalacije, Tara....Otklanjamo i tu prepreku ka ,,normalnom" zivotu.
Puni 2 godine neprica preporucuju nam specijalisti da krene u jaslice. Pregledi, konstatacije da preterujemo sve ce se to vec samo dovesti u red... Neslusamo, pocinjemo jos jednu novu borbu za rec, za komunikaciju.... Logopedi , psiholozi, neurolozi... Rad po 3 sata minimum tri puta nedeljno.
Razlog? Posledica nedostatka kiseonika u prvim danima ,,Zastoj" izmedju impresije i govorne ekspresije(reci). Misao odluta, privuce paznju nesto drugo, ili vecinom okolina nema strpljenja da cuje rec. Rekli su nam istinu rad, rad i samo rad... Neostecene druge funkcije,IQ daleko iznad proseka, dijagnoza razvojna disfazija(decija afazija)
Puni 6,5 , pocinje da prica , crta, prepoznaje osecanja, napreduje neverovatno brzo, cita, pise, matematiku prvog razreda savladava. Kako? Rad od malih nogu , uceno dolazi na pravo mesto.
Nije dete za specijalnu ustanovu, a potrebno nam je jos malo da sve dostignemo( pa nemora biti spiker). Posle zavrsene predskolske ili kuca u narednih godinu dana ili okruzenje vrsnjaka , po recima strucnjaka najbolji lek, je skola. I opet rad, rad...
7,5 godina, prolazimo sve kontrole , upisujemo se u skolu. Polazak, velika sreca za njega i nas.
Jos nije savladao sve socijalne vestine, ponekad se skloni izadje iz prostorije, pevusi(napokon cuje svoj glas), trazi pomoc kad nemoze da pronadje nesto od pribora. Zavrsava sve zadatke, prati nastavu, ponekad na matematici radi i lekciju unapred( to mu se zamera). Jos neprica puno sa drugovima, odsedi na odmoru sam. Drugaciji je...Ali uz pricu svakog dana posle SAMO dve nedelje sve bolji. Srecni smo i mi i on.
ALI, nekome smetamo Postavlja nam se mogucnost da bude otstranjen iz skole, uz reci:,,Takvu decu niko nece, budite srecni sto je uopste upisan"
Svaki dan pricam sa roditeljima, deca ga vole, roditelji su puni razumevanja. ALI, postavlja nam se uslov, sta ako se pobuni neko , uciteljica ne zeli ODGOVORNOST na sebi. (???) :? Ovo je moja prica, ima nas jos puno sa PP-om. Borimo se, za pravo na normalan zivot.
|